Srđan Kosovac

član VIP sekcije

 

 

Nema ni Pepe ni Ljube…
… ni Ljube ni Pepe nema

Veliki Nikola je ležao
dok su Maratonci trčali.

Kraj zimi presuđivala je
svojim dolaskom
Roda sa dimnjaka Suda.

A prvi maj je osvitao
uz uličnu paradu limenog orkestra.

Riblji restoran Štuka
imao je odličnu lovačku čorbu.

Osunčan donji slap Petrinjčice
jako je bio klizav zbog algi i
na betonskoj kaskadi otvorio se slivnik;
bosonogi do kupališta.

Čamac na Kupi, definicija sreće u njemu;
i mašemo kupskom vuku Gabriši
što prolazi kraj nas.

Muzička škola u Domu kulture i solfeđo
u harmoniji s mirisima iz restorana.

Na Vili sam jeo palačinke u vajn-šatou;
kasnije je Vila pukla zbog klizišta.

A od Pigika do Vile
protezalo se brdo Drum
na čijem smo Jelenjem izvoru,
nalazili odmor po đačkom
povratku iz branja kestena. 

Kestenjar bi sa prvim mrazovima
došao na ugao parka; vikao je:
"Vruć marun!"

Sakupljali smo i stari papir;
jednom je Katastar izbacio gomilu
papira… bio je tu i direktor Siđine.

U dvorištu Starog zatvora igrali smo se rata…
… sa starozatvorčanima.

Na kiosku nisam propuštao –
prvo Mikijev almanah, a kasnije Alana Forda;
u kinu Bada Spensera i Policijsku akademiju;
kod kuće, igrice na komodoru 64;
film Velika trka gledao sam
pedeset puta na videu
i naučio engleski.

Onda... Onda su izašli neki novozatvorčani i
započeli svoju igru – svoj krvavi rat.

Pepa i Ljuba Šaburinka odlepršaše u nebo.

Iako asfaltiran, Vrtni put
ostao je Posrana ulićka.

Ni starog otoka na Kupi više nema,
neki novi otok nastade uzvodno…

Radiofoničan glas velikog Vjeke Kušana…
Čak je i Petrinjski radio otplovio
sa 106,5 na 106,9…
… reklo bi se –
za čitavih 400.000 srdaca (*0.4 MHz)…

I tako, Veliki Nikola je ležao
dok su Maratonci trčali počasni krug…

 

 

 

 

 

Next time

I'll make an upload of my life

I'll save it on a remote server far away

I'll encrypt it with 32 letters, at least

So that ugly war could never break it

Again

Sunday, December 11, 2005